ASTM SA 213 Cijev izmjenjivača topline
Standard:ASTM SA 213 | Legura ili ne: Legura |
Grupa razreda: T5, T9, T11, T22 itd | Primjena: cijev kotla/ cijev izmjenjivača topline |
Debljina: 0,4-12,7 mm | Površinska obrada: prema zahtjevu kupca |
Vanjski promjer (okrugli): 3,2-127 mm | Tehnika: Vruće valjana |
Duljina: Fiksna duljina ili nasumična duljina | Toplinska obrada: normalizacija/kaljenje/žarenje |
Oblik presjeka: Okrugli | Posebna cijev: cijev s debelim zidom |
Mjesto podrijetla: Kina | Upotreba: Super toplina, bojler i izmjenjivač topline |
Certifikacija: ISO9001:2008 | Test: ECT/UT |
Uglavnom se koristi za izradu visokokvalitetnih cijevi od legiranog čelika za visokotlačne kotlovske cijevi, cijevi izmjenjivača topline i super toplinske cijevi
Vrsta visokokvalitetnog legiranog čelika: T2, T12, T11, T22, T91, T92 itd.
Vrsta čelika | Kemijski sastav % | ||||||||||
C | Si | Mn | P, S Maks | Cr | Mo | Ni Max | V | Al Max | W | B | |
T2 | 0,10~0,20 | 0,10~0,30 | 0,30~0,61 | 0,025 | 0,50~0,81 | 0,44~0,65 | – | – | – | – | – |
T11 | 0,05~0,15 | 0,50~1,00 | 0,30~0,60 | 0,025 | 1,00~1,50 | 0,44~0,65 | – | – | – | – | – |
T12 | 0,05~0,15 | Najviše 0,5 | 0,30~0,61 | 0,025 | 0,80~1,25 | 0,44~0,65 | – | – | – | – | – |
T22 | 0,05~0,15 | Najviše 0,5 | 0,30~0,60 | 0,025 | 1,90~2,60 | 0,87~1,13 | – | – | – | – | – |
T91 | 0,07~0,14 | 0,20~0,50 | 0,30~0,60 | 0,02 | 8,0~9,5 | 0,85~1,05 | 0.4 | 0,18~0,25 | 0,015 | – | – |
T92 | 0,07~0,13 | Najviše 0,5 | 0,30~0,60 | 0,02 | 8,5~9,5 | 0,30~0,60 | 0.4 | 0,15~0,25 | 0,015 | 1,50~2,00 | 0,001~0,006 |
Za T91 osim gore navedenog također uključuje nikal 0,4, Va 0,18-0,25, Ni 0,06-0,10, Ni 0,03-0,07, Al 0,02, Ti 0,01, Zr 0,01. A Maksimum, osim ako nije naznačen raspon ili minimum. Tamo gdje se u ovoj tablici pojavljuju elipse (...), nema zahtjeva, a analizu za element nije potrebno odrediti ili prijaviti. B Dopušteno je naručiti T2 i T12 sa sadržajem sumpora od max. 0,045. C Alternativno, umjesto ovog minimalnog omjera, materijal mora imati minimalnu tvrdoću od 275 HV u očvrslom stanju, definirano kao nakon austeniziranja i hlađenja na sobnu temperaturu, ali prije kaljenja. Ispitivanje tvrdoće provodi se na sredini debljine proizvoda. Učestalost ispitivanja tvrdoće bit će dva uzorka proizvoda po seriji toplinske obrade, a rezultati ispitivanja tvrdoće moraju se navesti u izvješću o ispitivanju materijala.
Vrsta čelika | Mehanička svojstva | |||
T. S | Y. P | Elongacija | Tvrdoća | |
T2 | ≥ 415 MPa | ≥ 205 MPa | ≥ 30% | 163HBW(85HRB) |
T11 | ≥ 415 MPa | ≥ 205 MPa | ≥ 30% | 163HBW(85HRB) |
T12 | ≥ 415 MPa | ≥ 220 MPa | ≥ 30% | 163HBW(85HRB) |
T22 | ≥ 415 MPa | ≥ 205 MPa | ≥ 30% | 163HBW(85HRB) |
T91 | ≥ 585 MPa | ≥ 415 MPa | ≥ 20% | 250HBW(25HRB) |
T92 | ≥ 620 MPa | ≥ 440 MPa | ≥ 20% | 250HBW(25HRB) |
Dopuštene varijacije u debljini stijenke
% debljine zida | |||||
vani promjer u. mm | 0,095 2.4 i pod | preko 0,095 do 0,15 2.4-3.8 uklj. | preko 0,15 na 0,18 3,8-4,6 uklj | preko 0,18 do 4.6 | |
preko ispod iznad ispod iznad ispod iznad ispod | |||||
bešavne, vruće završene | |||||
4 inča i ispod 40 0 35 0 33 0 28 0 | |||||
preko 4 inča .. .. 35 0 33 0 28 0 | |||||
bez šavova, hladna obrada | |||||
preko ispod | |||||
11/2 i ispod | 20 0 | ||||
preko 11/2 | 22 0 |
Dopuštene varijacije u debljini stjenke odnose se samo na cijevi, osim cijevi s unutarnjim savijanjem, kao valjane ili hladno obrađene
i prije savijanja, širenja, savijanja, poliranja ili drugih proizvodnih operacija
Dopuštene varijacije vanjskog promjera
vanjski promjer (mm) | Dopuštena varijacija (mm) | |
vruće završena bešavna cijev | nad | pod |
4" (100 mm) i manje | 0.4 | 0.8 |
4-71/2" (100-200 mm) | 0.4 | 1.2 |
71/2-9“(200-225) | 0.4 | 1.6 |
Šavne cijevi i hladno obrađene bešavne cijevi | ||
ispod 1" (25 mm) | 0,1 | 0,11 |
1-11/2" (25-40 mm) | 0,15 | 0,15 |
11/2-2" (40-50 mm) | 0,2 | 0,2 |
2-21/2" (50-65 mm) | 0,25 | 0,25 |
21/2-3" (65-75 mm) | 0.3 | 0.3 |
3-4" (75-100 mm) | 0,38 | 0,38 |
4-71/2" (100-200 mm) | 0,38 | 0,64 |
71/2-9“(200-225) | 0,38 | 1.14 |
Hidraustatičko ispitivanje:
Čeličnu cijev treba hidraulički ispitati jednu po jednu. Maksimalni ispitni tlak je 20 MPa. Pod ispitnim tlakom, vrijeme stabilizacije ne bi trebalo biti manje od 10 S, a čelična cijev ne bi trebala propuštati. Ili se hidrauličko ispitivanje može zamijeniti ispitivanjem vrtložnim strujama ili ispitivanjem propuštanja magnetskog toka.
Test bez razaranja:
Cijevi koje zahtijevaju više pregleda treba ultrazvučno pregledati jednu po jednu. Nakon što je za pregovore potreban pristanak strane i navedeno je u ugovoru, mogu se dodati druga ispitivanja bez razaranja.
Test izravnavanja:
Cijevi s vanjskim promjerom većim od 22 mm moraju biti podvrgnute ispitivanju spljoštenosti. Tijekom cijelog eksperimenta ne smije se pojaviti vidljiva delaminacija, bijele mrlje ili nečistoće.
Test tvrdoće:
Za cijevi razreda P91, P92, P122 i P911, ispitivanja tvrdoće po Brinellu, Vickersu ili Rockwellu moraju se napraviti na uzorku iz svake serije